|
Novi poremećaj u ishrani • Ortoreksija
Zavisni od zdrave hrane
I dok neko ko pati od anoreksije po svaku cenu nastoji da smanji kalorije i svoje kilograme, ortoreksičari isključivo jedu hranu za koju smatraju da je zdrava. Oni su pravi zavisnici od zdrave hrane
Ekstremna posvećenost zdravoj ishrani, prava zavisnost od zdrave hrane je novi poremećaj u ishrani, ili nova bolest nazvana - ortoreksija.
Ljudi koji pate od neke zavisnosti - naročito oni koji koriste samo zdrave namirnice - ortoreksičari i drugi, opsesivno proveravaju sve što određene namirnice sadrže, izbegavaju brzu hranu, do najsitnijih detalja planiraju obroke i često su na takozvanim zdravim dijetama da bi mogli da se osećaju "čisto" i zdravo. Ortoreksičari obično nisu zabrinuti za svoju težinu, ali ni slučajno neće pojesti neku namirnicu, pa bilo to i voće, za koju smatraju da sadrži neki nezdravi sastojak. Zbog silne posvećenosti izboru zdrave hrane njihova dijeta, ustvari, ishrana čini da se oni, posebno dok jedu, osećaju kao ljudi puni vrlina.
Lečenje ljudi sa ovim poremećajem u ishrani je dosta zamršeno i puno trikova. Jer, ortoreksik će, na primer, lekove poput antidepresanata smatrati nečim "grešnim i neprirodnim", pa ih neće ni koristiti. Isto se dešava i sa mnogim, inače, zdravim namirnicima i napicima koji se ni slučajno neće naći na njihovom jelovniku - kaže nutricionista dr Stiven Bretman. Većina nas je, napominje ovaj stručnjak, do sada uglavnom mogla da čuje jednu ili dve stvari o ortoreksičarima, najčešće u slučajevima kada su u pravom smislu reči odbacivani od okoline zbog svoje preterane posvećenosti zdravoj hrani. Ponekada su proglašavani čak "ludima za zdravom hranom".
Hraniti se zdravo, danas nimalo lako. Izbor pravih namirnica često traži veoma savestan pristup koji, na prostoru na kome se i dijetalna "kola" smatra zdravom hranom, može da bude nazvan ekstremom, naglašava dr Stiven Bretman. I dodaje da su ortoreksirači, na primer, skloni da se potpuno predaju, posvećuju planiranju predstojećih jelovnika i obroka. Ali, ako neko osetiti drhtaj pravog zadovoljstva već od razmatranja i planiranja zdravog obroka ne za sutrašnji nego čak za prekosutrašnji, ili neki sledeći dan, onda je sigurno da postoji nešto loše u njegovim interesovanjima, njegovoj pažnji, životnjim shvatanjima.
- Svakako da je planiranje obroka jedno od čovekovih umeća i svaka osoba treba da održava normalnu i zdravu telesnu težinu. Alternativa - ishrana u restoranima, siguran je način da se dobiju kilogrami, jer "svaki put kada jedemo van kuće unosimo mnogo više kalorija nego što uopšte možemo i da zamislimo - kaže Joni Frudof sa Medicinskog instituta u Otavi.
Ishrana kod kuće može da bude bolja za zdravlje svih ljudi, ali rigidna ortoreksična ishrana može da vodi u pravu socijalnu izolaciju. Rasprostranjen je, naime, običaj da ti ljudi donose svoju hranu u odvojenim posudama, žvaću polako, izgledaju osećajno i puni vrlina dok s visine gledaju ostale kako naglo gutaju "otpatke" - upozorava dr Bretman i dodaje da "kao solo alkoholičari tako i oni koji pate od ortoreksije najčešće odbijaju pozive za zajedničke obede kako bi sami uživali u obrocima u svojoj kući".
Ortoreksija je za sada nemedicinski termin, popularizovan od ljudi koji se osećaju krivim jer se ne hrane zdravo. Nesporno je da je bolje voleti i jesti zeleniš nego pomfrit, izbegavati hemikalijama "natopljena" pića, pitati se zašto kečap, buter od kikirikija i brojne druge namirnice imaju u sebi mnoge veštačke dodatke. Ali je opasno po zdravlje, psihičko, fizičko, socijalno, ići u krajnost i u zavisnost od zdrave hrane. Nadamo se, ističu mnogi stručnjaci, da pitanje: da li je ortoreksija stvarni zdravstveni problem ili je puka reklama? neće još dugo biti bez pravog odgovora.
- Sretala sam u grupama za podršku ljudima sa ovim poremećajem u ishrani mnoge koji pate od ortoreksije. Oni su najčešće ozbiljno neuhranjeni. Jer, njihova ideja i ubeđenje o tome šta je zdravo po svemu sudeći ne uključuje sve hrabnljive sastojke koji su organizmu potrebni. Na primer, jedna devojka jela je isključivo voće i povrće, nikako nije uzimala proteine, ni masti. Primer druge devojke iz grupe je najrečitiji. Ona je provela mesečni odmor na putovanju i za svo to vreme gotovo da ništa nije jela iz jedinog razloga što nije mogla da dobije hranu koju je volela i koju je smatrala zdravom. Nije ovo samo i jednostavno čovekovo viđenje zdrave ishrane. Taj odnos prema hrani, prava opsednutost zdravom ishranom obično je povezana sa anoreksijom. I teško je ortoreksiju odvojiti od toga. Ne znam da li ortoreksiju treba ozvaničiti kao bolest, ali sigurno da ovaj poremećaj, ili zavisnost nije nešto preko čega treba olako da prelazimo i da ga odbacujemo kao problem koji, očigledno, postaje sve masovniji - kaže dr Rejčel Park.
|
GODINA XVIII BROJ 208 MAJ 2008.
|